imaš li dobar život?
|
Your life should not be okay. Your life should be sparkling. Happy, contented, complete. A Buddha’s Life is not okay. Krishna’s life is not okay. Ramana is not okay. They are K.O. You understand? They knocked out the nonsense out of themselves. An ‘Ok’ life should not be accepted by any intelligent being. You have to discover, or unclothe your own Buddha Self, your own Christ Consciousness, your own Shiva Being. If you wish to know how, come to Satsang. ~ Mooji stvarnost reflektira ono što nosimo u sebi. ono na što možemo utjecati smo mi sami. ne možemo utjecati na druge ljude. ne možemo ući drugim ljudima u glavu i upravljati njihovim postupcima i emocijama. tu su nam vrata zatvorena. ali ono što nam je zagarantirano, jedna mogućnost s kojom smo rođeni i koju svi imamo, jest mijenjati sebe. i sad, nekad se dogodi u životu čovjeka da stvarnost ne rezonira s njegovim željama. primjerice, on zamisli da njegov život ide u jednom određenom smjeru, npr. da se vjenča za žensku u koju je zaljubljen, ali ta ženska njega ne jebe i on je ljut zbog toga. on bi najradije ušao toj ženskoj u glavu i usadio joj zaljubljenost u sebe- ali to je nemoguće- kao u filmu bruce almighty kada mu bog da mogućnost da napravi bilošto osim utječe na ponašanje drugih ljudi. tu su vrata zatvorena i život nas konstantno okreće i vraća nama samima. ne može ovuda miki, izvoliš se okrenut i uć u sebe. što se događa jednom kad se okrenemo i uđemo u sebe? prvo, moramo preć prek svoje uvjerenosti da mi sami najbolji znamo što je najbolje za nas jer jebiga nekad ti se dese loše stvari koje ne možeš opravdati i prihvatiti, i onda u retrospektivi ispadne da si baš kroz to iskustvo eto naučio najviše u životu i danas ne bi bio nešto pozitivno što jesi. znači kroz loše situacije najžešće i najbrže napredujemo, to je fakt. kad uđeš u sebe, shvatiš da se tu kovitla mnogo različitih emocija, brda i planine emocija, koje proizlaze iz nekih naučenih programa, obrazaca, naših uvjetovanja. primjerice, čovjek s početka priče je u ranom djetinjstvu razvio obrazac da njegova mama njega ne ferma a on tako žudi da ju ferma. sada će uvijek žuditi za ženama koje ga ne fermaju, dok ne riješi taj obrazac. čim riješi taj obrazac sam sa sobom, više neće tako nenormalno sliniti za ženama koje ga ne fermaju, jer ljudi moji, to je emocionalna uvjetovanost i patologija, proizlazi iz toga što on zapravo nije prihvatio da je vrijedan voljenja, jer je od ranog djetinjstva uvjeren da nije vrijedan voljenja i takva mu se stvarnost i reflektira nazad, tj on takvu stvarnost- sam bira- on bira živjeti u toj priči, bira na taj način pisati roman svog života. i usmjerava pažnju na takve stvari jer on samo poznaje takvu stvarnost, njegovi neuronski putevi su takvi i zato on tako i vidi. sjetim se uvijek kako je mooji rekao da lopov u blizini prosvijetljene osobe samo gleda u njene džepove. mi u tom smislu vidimo ono što jesmo. i dobro, prihvatiš da si bolestan. prihvatiš da je razlog što si nesretan tvoja patologija a ne vanjska stvarnost- vanjsku stvarnost boli kurac. mi vrlo često mislimo i u zabludi smo da ćemo postati sretni ako se stvarnost promijeni- miki- zapitaj se ponovno. naravno, neću ići u ekstreme, zaista se to i događa svakodnevno dok se mijenja stvarnost, ali istinska sreća (kojoj ja težim) koja nije posljedica ispunjenih uvjetovanja nego riješenih uvjetovanja je definitivno ona koja je stup i kamen po kojem tuku valovi, a ne kamenčić kojeg nose plima i oseka gore dolje. razumijemo se. i to je duhovni put- okrenuti se u sebe. i sad, sljedeći korak je ja mislim introspekcija. samo-refleksija. self-inquiry. mene to nekad odvede jako daleko. ali ne mora značit da ću se riješit. većinu vremena neka ta uvjetovanja i pofarbane verzije stvarnosti nestanu kad se suočiš s golim faktama. neki dan me prijateljica provela kroz jako zanimljivu metodu iz psihologije, bihevioralno-nešto analiza. ne da mi se ulaziti u detalje, bilo je jako zanimljivo kako mi se suočavanjem s realnošću emocije mijenjaju. druga stvar, širenje perspektive. ja mislim da često kad smo ujebani s jednom verzijom realnosti i kada povećalom promatramo samo tu jednu malu stvar (koja se potom proširi preko cijelog vidnog polja jer se zapiljiš ko kreten), prestaneš primjećivati sve oko sebe. dobra stvar je dić glavu i osvrnut se. bavit se glazbom. bavit se glazbom. a mene je zadnjih dana zanimalo- koji je mehanizam tog "duhovnog" napretka. lišavanja obrazaca. i stvar je što sam još jednom potvrdila da mehanizam ne postoji. pitala sam ljude oko sebe. nema. postoji određena razina do koje možeš doć sam- ona kakti svjesna- ali lupiš u zid podsvijesti i stvari koje ne možeš pročitat sam o sebi jer su zamračene (treća sila!!) i onda se račva u milijun pod-disciplina mislim tu sad na scenu nastupaju psiholozi, theta-healeri, cijeli niz milijun milijuna metoda, šamani, tantra, kabala, tesla healing, let go, pizde materine, ma ne znam ni sama, karmička dijagnostika, ma ne znam samo odeš na onaj sajam nju ejđera u 9.mjesecu na velesajmu i na svakom štandu ti nude novi način - a čak i da sve te stvari pale, traju predugo. nemam vremena za to. želim biti sretna odmah, sve te metode nam govore da moramo postići nekakvo savršenstvo da bi mogli živjeti slobodno, pa čak i joga i jogijski put, ma odjebi to fakat nije istina! što s ljudima koji nisu nikad došli u doticaj? što sa splavarom iz siddharthe? ono, bog je za sve ljude ne samo za izraelce jebiga. značenje kad ti prosvijetljena osoba govori da ti već jesi prosvijetljen je takva kozmička zajebancija i stoji najviše na svijetu, jer mi svi to već jesmo, a trošimo vrijeme i pažnju na te stvari koje nismo (naša uvjetovanja) i cijeli život se vrtimo u tom krugu, u toj karmi, a ne shvaćamo da nam vrijeme curi, zrno po zrno, gubimo vrijeme na tu iluziju, programe u mozgu, a ne živimo. ali ja sam zaključila da uopće nije potrebno te programe riješavati. tj prihvatiti stvarnost koja je u sukobu s njima- kad nestane njih nestane i sukoba. no, dovoljno je osvijestiti ih emocije će se javljati same od sebe ionako iovako, jebeno nećeš utjecat na to, kako ćeš dotrčati prije i dić zid, E OVDJE NE MOŽETE PROĆ, EMOCIJE!! dić će se umjesto zida emocije burki, nemaš tu kontrole misli će dolaziti rendmli, zar ćeš cijeli dan sjediti i kao policajac dizati zastavicu, prođi, ne prođi? a zanimljiva je kozmička zajebancija isto, da s meditacijom i solo namjerom "rada na sebi" (iako sam sad zaključila da je to bezveze ali nema veze, imamo namjeru da napredujemo), se svi ti programi sami od sebe poriješavaju. kao da je meditacija onaj najdublji lijek koji raspliće sve čvorove koji su iznad nje... dovoljno je osvijestiti. ma ne samo dovoljno, magično. kao da se helikopterom uzdigneš iznad livade na kojem si do tog trenutka brojao dlačice na mravu. (a istovremeno ih i dalje brojiš)- to je moj osjećaj u meditaciji. i odahneš. i raširiš se. i zavališ se u najmekaniji kauč postojanja. a misli, emocije, neka teku. mi smo rijeka. mi tečemo. stop directing the rivers flow... postoji ogroman prostor u svima nama u kojem ta uvjetovanja i obrasci postaju sporedni, simpatični, iznenađujući u kojem je okej nekad bit cendravo dijete i tražit od života da ti da što želiš u kojem ništa više nije očajno, nego zabavno u kojem nekad umreš od smijeha na stvari koje ti mozak izbacuje u kojem se ne možeš načuditi nekom osjećaju kojeg imaš u kojem počneš uživati čak i u tuzi i boli i shvaćati koliko su to prolazne a lijepe stvari u kojem proživljavaš ljudski svaki dan i svaki sat i svaku osobu i u kojem kad voliš, jebački voliš, kad mrziš, pravednički mrziš i u kojem je sva naša ljudskost prekrasna prizma specifičnih boja, samo si ti takav na svijetu i to je prekrasno znaš ono, prestaneš shvaćati stvari ozbiljno. to je mudrost. gledala sam jedan odličan film nakon njega sam osvijestila koliko sam ja u biti bogata kao neka moderna princeza, ali stvarno živim u stanu s parketima, imam za jest i pit, biram gdje ću na more, a hrpa ove ekipe u ovom filmu žive na pustinjskom tlu i imaju samo čaj od govna yaka, doslovno i njih ima jebeno većinski na planetu. ja sam u manjini ja sam u gornjem vrhu kapitalističke piramide. to mi je došlo usred noći, gledala sam u polusnu svoju sobu, bilo je vrlo zanimljivo, kao da ju gledam iz perspektive neke neutralne nulte osobe, koja od nule gleda i ne poznaje me. i vidjela sam- kompjuter, knjige o raznim temama, prozore, yantre po zidu i kao da sam gledala u sobu neke princeze. nevjerojatno, e. a jebeno sam se ovo jutro sjetila da nekad pomislim kak mi fali para za neš kaj već smislim da mi fali- jebote? jebeno sam puna para. i pre puna. i tak neke stvari. nije li to šira perspektiva, nije li to istina? a mi se zapiljimo jer imamo obrazac da smo nezbrinuti, ma joj, ljudi su tak, ma joj. prihvati ljude i situacije takve kakve jesu oko ove rečenice gore se sve vrti sve to je tajna svega. tko vidi vidjet će take it easy¨! <3 p.s. a najbolje mi je od svega što se osviješćivanjem i prihvaćanjem sebe umjesto pokušajem promjene stvarnosti, stvarnost objektivno rapidno mijenja... funkcionira samo ako si potpuno iskren... ali to je mala alkemijska tajna koju treba prešutit ili šapnut ispod glasa da te ne probiju kopljem materijalisti... zato mi je smiješno uvijek dok imam osjećaj da mi je otpao neki koncept, znam da iza ugla stoji neka zanimljiva nagrada koja mi olfo više ništ ne znači na toj programskoj razini a da sam ju dobila ranije bi se bacila kroz prozor od sreće to je tako smiješno! Q: Sri Sri, if love is not an emotion, then what is love? Sri Sri Ravi Shankar: It is our very existence. I say only three things to you, purity in heart, clarity in mind and sincerity in action. This is the essence of spirituality. If you have these three, many problems get nipped in the bud there and then itself. |
